Taman što je prestalo zvanično udaranje đonovima po cjevanicama koje se, inače, kažnjava po slobodnom sudijskom uvjerenju žutim ili crvenim kartonom (ako ste faca, sudija obično zažmuri), započelo je naše, lokalno udaranje u narodu poznatije kao predizborna kampanja.Ako su me svjetske fubalske face znale i oduševiti svojim potezima, ovi domaći me u svojim predizbornim nastupima  dovode do suza (smijeh, plač, bijes, svega tu ima, vjerujte...)
Redovito se nasmijem kada čujem ili pročitam najave stranačkih lidera kako će sa njima početi pravna država, prosperitet, budućnost (nijedan se još nije sjetio da obeća da će urediti vremenske (ne)prilike, da nam recimo kiša pada u aprilu, snijeg u januaru, sunce grije u julu, a magla može biti u novembru, ako baš mora)... 

Pravo da vam kažem, malo mi nedostaje, pa da prestanem gledati televiziju. Samo što dođem sebi od jedne, neka me druga emisija haman dokusuri. Iznova, naime, ispliva na površinu enormna količina gluposti i neznanja ljudi koji se godinama vrlo uspješno otimaju da određuju tuđe živote upravljajući preduzećima. Vlasti ovom prilikom neću spominjati. O čemu se, dakle, radi? Na lokalnoj ( sarajevskoj ) televiziji gledam dugaaačak prilog o problemima i to enormnim u kojim se našla još jedna, po ustaljenoj floskuli, nekad uspješna kompanija. Konjuh iz Živinica - da budem precizna do kraja.

Sajam građevinarstva održan u Sarajevu ovih dana je bio u rangu nekog odličnog horor filma. I to dokumentarac, što vas naravno dodatno istravi. To, pak, znači da su organizacija, izlagači i posjeta istina, samo istina i ništa osim istine. Surova doduše, ali to joj je uglavnom standardna mana na ovim našim prostorima. Ukratko, malo ih je došlo, a i oni koji jesu promptno su se pokajali.
Šta, dakle, to govori? Ekonomija BiH se suočava sa vjerovatno najtežom godinom u ekonomskom smislu od Drugog svjetskog rata. Onome ko misli da je ova ocjena pretjerana, nudim nekoliko činjenica:

-    Nakon luđačkog posuđivanja kojim je finasirana stimulacija privreda država eurozone, računi dolaze na naplatu. Sada i ovi mlađi znaju šta znači kolokvijalni izraz ''propao k'o Grčka''. Španija, Portugal i Irska još nisu ušle u poslovične izraze, ali ako je suditi po stanju njihove ekonomije, imaju ako ne i ambicije, a ono sigurno dobre šanse za to. A nakon toga bi se vrlo lako   (sigurno puno puno lakše nego bi mi to htjeli priznati ) mogao roditi ne daj Bože izraz ''propao k'o EU''. Šta bi to za nas ovdje značilo ne volim ni misliti.

Nedavno je, kao što znamo, u Sarajevu održan Sarajevo Business Forum u organizaciji BBI banke iz Sarajeva. Neka najavljena zvučna imena nisu, doduše, došla, što je pomalo nepravedno bacilo sjenku na ovaj događaj. Bilo je, dakle, i ovakvih i onakvih komentara kada je u pitanju organizacija i sam kvalitet konferencije, ali meni se čini da su svi promašili najsvjetliji trenutak Foruma. Dok su se, naime, svi trudili prikazati pojedinim investitorima projekte sve bolje od boljega ( inače, ja još na papiru nisam vidjela loš biznis plan – ako neko jeste, neka mi javi da se zajedno čudimo) niko nije dovoljno pažljivo slušao jednog biznismena iz Saudijske Arabije.

E, sad bih ja trebala onako slavodobitno da kažem – jesam li vam fino rekla? No, kako sam više puta na ovom mjestu istakla da nemam namjeru baviti se politikom, onda neću. Ili bih možda ipak trebala?
Dakle, od našeg posljednjeg viđenja nije se bogzna šta dešavalo. Malo se pokušavala (s)rušiti federalna Vlada (neuspješno) i tabijatli se rušila zgrada federalne Vlade (puno uspješnije). Sve u svemu - količina sluđenosti po glavi stanovnika je dosegla takve razmjere da se polako, ali sigurno pretvara u rušilačku energiju koja nepodnošljivo lako (a sigurno puno lakše i brže nego što to velika većina stanovnika BiH misli) može ovu zemlju gurnuti u socijalno - ekonomski požar koji će jednostavno spržiti sve što se ovdje postiglo od Rata naovamo. A onome ko misli da bi to u ovakvoj zemlji stalo samo na tome, sigurno nisu sve ovce na broju...
I onda mislim, a inspirirana izjavama federalnog premijera ( intonacija glasa i ispoljena energija u izjavama dok nam ruše zgradu Vlade, nedoljivo su me podsjetile na jednu komšinicu, minderpuzu klasičnu, poznatoj uglavnom po tome što se peći i prenemaže dok priča temperamentom mrtvog konja... ) da je možda vrijeme da se žene, ali zaoprave što bi rekli, uključe u politiku. Još kad bi našli neku bosansku Margaret Thatcher...